Utjecaj umjetne inteligencije na razvoj komunikacijskih strategija u akademskoj zajednici

Abstract

Razvoj umjetne inteligencije, osobito generativnih sustava temeljenih na velikim jezičnim modelima poput ChatGPT-ja, značajno mijenja komunikacijske i organizacijske obrasce unutar akademskih zajednica. Sveučilišta diljem svijeta preispituju svoje strategije i politike radi odgovorne integracije ovih alata u obrazovne i komunikacijske procese. Rad analizira institucionalne prakse i korisničke perspektive, ističući dvojnosti u percepciji koristi i potencijalnih rizika. Poseban fokus stavljen je na primjenu teorijskih modela prihvaćanja tehnologije, poput TAM-a i UTAUT-a, koji omogućuju razumijevanje čimbenika uspješne implementacije. U radu se također razmatra uloga komunikacijskih stručnjaka u oblikovanju etički održivih i transparentnih komunikacijskih strategija. Unatoč brojnim prednostima uključujući automatizaciju i personalizaciju komunikacije, primjena umjetne inteligencije nosi i izazove vezane uz zaštitu podataka, pluralizam mišljenja i očuvanje akademske slobode. Uspješna integracija ovih tehnologija zahtijeva sustavan razvoj kompetencija zaposlenika te kontinuirano usklađivanje institucionalnih smjernica s dinamikom tehnoloških i društvenih promjena. Rad doprinosi boljem razumijevanju mogućnosti i ograničenja umjetne inteligencije u visokoobrazovnom okruženju, s naglaskom na stratešku i etičku dimenziju komunikacije.

Ähnliche Arbeiten